Globarica.com

                                                  ,, Rijec urednika povjesne stranice ,,

                          KAD SU LJUDI SLOŽNI I BOG IM POMAŽE

Kako to Božja providnost učini, ono o čemu mi obični smrtnici i ne možemo ni sanjati. Naime 16 prosinca je otpočela sa radom Web stranica Globarica. com, a 16. prosinca 2009. godine navršilo se dvadeset i pet godina od dana utemeljenja župe Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana u Globarici. Sa željom da obilježimo ovaj mali jubilej, bila mi je namjera da dam svoj mali, skromni doprinos ovome jubileju, te sam prije 7 godina otpočeo rad na pisanju i pripremanju monografije župe Globarica. Radi opravdanih razloga požurilo se sa tiskanjem ove Spomenice i došla je kao dar našoj mladoj župi za njen 25.rođendan. Kako je sam Bog htio, naša mlada župa je na svoj rođendan dobila još jedan vrijedan dar, to je Web stranicu Globarica.com. Bogu hvala da je to tko. Slaviti 25. rođendan i za taj dan dobiti tako dva važna i značajna dara nije mala stvar. Zbog materijalnih poteškoća oko tiskanja, ograničen je tiraža knjige na svega 300 primjeraka, koji su vrlo brzo rasprodani, te ista nije mogla stići u ruke svih onih, koji bi je željeli imati. Stoga ću na Web stranicama naše Globarice otpočeti objavljivanje dijelova te Spomenice s jednim jedinim ciljem da se čitateljstvo upoznam sa prošlošću i sadašnjosti naše male župe i našeg zavičaja. Nadam se da će to biti interesantno posjetiteljima naše Web stranice. Pa krenimo sa prvim ulomkom:

                                                            ,,Zupa Globarica ,,

                                                                             SPOMEN RIJEČ

Župa Marije Pomoćnice kršćana u Globarici navršila je 25 godina svoga postojanja. To nije uspomena na naš početak, već na vrijeme koje je tako brzo i burno prošlo. Stanovnici ove župe su i ranije postojali, ali svoj duhovno - vjerski život su vezali kroz dugi niz godina za župe Osovu, Radunice i na kraju za svoju Globaricu. Ovih dvadeset i pet godina postojanja župe je nastavak onih dugih stoljeća života Hrvata-katolika, koji dođoše na bosansko-hercegovačke prostore, saviše svoja gnijezda izlegoše ptiće svoje i ostadoše do dana današnjeg.
Svaki pedalj ove zemlje natopljen je znojem, suzama i krvlju našeg naroda i stoga nam naša vjerska i narodna svijest nalaže da se odužimo grobovima naših pradjedova, djedova, očeva i sinova. Sveti zalog nam je naša rimokatolička vjera i naša živa hrvatska svijest, koja nas tjera da volimo, branimo i gradimo ono što je naše a cijenimo i poštujemo ono što je tuđe.Kao stosu i nasi preci voljeli i branili svoje a postovali i cijenili tudje dobro.
Rijetko koji narod kao Hrvatski je vjeran svojim djedovskim korijenima. Ni tuđinska vlast, ni stradanja i ratovi, nisu našeg čovjeka uspjeli otrgnuti od rodne grude za koju živi, radi i gine. Neizmjerna ljubav, vjera, rad, znanje i prosvjeta su stupovi na kojima je naš čovjek kroz stoljeća gradio i branio svoju rodnu grudu, svoje ognjište i svoje korijene. Iz zgarišta i pepela kroz burnu i trnovitu povijest, iz nagorjeli i polomljenih korijena izbijale su i nicale nove mladice pune i prepune života roda, vjere i samopouzdanja. Naši pradjedovi i djedovi bili su jedan drugom uzor u vjeri, radu, borbenosti i čuvanju svetosti kućnog praga.
Knjižica koja će Ti ovim putem doći u ruke jeste malena, ali znaj da govori o velikom vremenu i velikim ljudima. Ona će Te povesti u dalju i bližu prošlost. Pokazat će Ti vrijedne ljude, djela i spomenike vjere i kulture ovoga kraja i ovoga naroda.
Nedovoljno poznajemo svoju nacionalnu i crkvenu povijest. Ciceron veli: „Historia est magistra vitae“. (»Povijest je učiteljica života».) Ne zaboravi da na povijesti (prošlosti) stoji sadašnjost, na sadašnjosti se gradi budućnost. Narod bez prošlosti je isto što i biljka bez korijena osuđena na propast i izumiranje. Znajmo da bez korijena nema ni sadašnjost ni budućnost. U sadašnjosti proučavajmo prošlost i na osnovu nje osmišljavajmo budućnost. Nemojmo čekati da netko mjesto nas to učini. Sami smo čuvari svoje prošlosti, kreatori svoje sreće i budućnosti svoga naroda. Neka ova knjiga i ovi ulomci iz nje bude svijetla uspomena prošlosti i zahvala onima koji živote dadoše za opstojnost hrvatskog naroda na ovim prostorima, te posluži drugima kao poticaj za naša buduća nastojanja u radu za sebe, Boga i hrvatski narod! Dao Bog i Marija Pomoćnica kršćana, zaštitnica naše male župe, da to i u buduće bude tako.
Neka nas Dobra Majka Pomoćnica kršćana i u budućnosti okuplja u svoje majčinsko krilo i bude nam kamen temeljac našoj opstojnosti, vjeri , slozi i odanosti rodnoj grudi i pradjedovskim korijenima.

Mirko Šimunovic

ZEMLJOPISNI POLOŽAJ ŽUPE GLOBARICA

Globarička župa, ili kako se službeno zove Župa Marije Pomoćnice kršćana u Globarici, smjestila se u dolini rijeke Bosne između 18ş 8' 20'' i 18ş 11' 5'' istočne geografske dužine, te između 44ş 28' 5'' i 44ş 31'10'' sjeverne geografske širine. Sa sjevera, istoka i juga zagrlila ju je rijeka Bosna u dužini od oko 9 km i to od Vratolomskog potoka najsjevernije točke župe Zavidovići, sredinom rijeke Bosne pa sve do Malog željezničkog tunela, najjužnije točke župe Maglaj. Zapadna granica župe Globarica polazi sa Malog tunela istočno od Gušterovca, kota 357 m  i izlazi na šumski „Široki put“, koji ide Dugom kosom južno od kote 478 m, zaobilazi naseljeno mjesto Devetinsko Brdo sa istočne strane, te starim  putem Devetinsko Brdo – Radunice preko Jezera izlazi na Vratolomski potok ostavljajući jugozapadno od granice naseljeno mjesto Brezike. To je ujedno granica sa župama Maglaj, Radunice i Zavidovići.Ako malo bolje pogledamo zemljovid, lako se može  uočiti da se ova župa prostire od juga prema sjeveru u dužini od oko 9 km i prosječnom širinom od oko 2 km, pa ukupna površina župe iznosi približno oko 18 km˛ sa prosječnom gustoćom  naseljenosti 32,22 stanovnika na 1 km˛. Nadmorska visina rijeke Bosne na ulazu u župu  Globarica je 202 m a na izlazu je 186 m, što znači da je visinska razlika od juga prema sjeveru korita rijeke Bosne svega  16 m. Ovakav  pad  uvjetovao je  na pojedinim mjestima virove dubine i do 5 m, usporeniji tok  rijeke Bosne, stvaranje mjestimičnih brzaka i  taloženje riječnog materijala, šljunka i pijeska u koritu rijeke. Na taj način kroz prošlost nastala su manja „polja “ kao: Dolačko, Devetinsko, Globaričko, Blizansko, Miščićko i Tomićko polje. Kopanjem bunara nailazi se na slojeve riječnog šljunka i pijeska na dubini od  6 – 10 m debljine i do 5 m. Sapiranjem humusa sa obližnjih brda uvjetovalo je taloženje humusa na šljunku i nastanak plodnih „polja“ čije je tlo pretežito pjeskovito. Ova saznanja nas upućuju na zaključak da je rijeka Bosna mijenjala svoje korito kroz  dugu  i tajnovitu povijest.

 

RELJEF I GEOLOŠKA GRAĐA

<---- Kamenolom Rid.
Župa Globarica pripada brdsko-planinskom području srednje Bosne. Reljefni sklop ovoga područja je dio cjelokupnog Dinarskog sustava, u kojem je rijeka Bosna svojom snagom usjekla svoje korito, probijajući se između obronaka Ozrena i Duge kose praveći vrlo specifičnu  zaobilaznicu  i  na taj način „zagrlila“ današnja sela  Devetine,  Globaricu,  Miščiće  i  Tomiće,  sve do utoka rijeke  Fojnice   (Raduničke rijeke) u rijeku Bosnu.  Upravo tu je i najniža točka ovoga prostora, svega 184 metra nadmorske visine.  S obe strane rijeke Bosne su aluvijalne ravni, iznad kojih se ističu blago zaobljena uzvišenja, koja su međusobno odvojena brojnim potocima. Jača uzvišenja, koja dominiraju na ovom prostoru su: Duga kosa sa kotom 357 m, Tromeđa 472 m, Devetinsko brdo (stara kapela) 478m, a sa istočne strane planina Blizna sa  svojim kotama 512 m i  645 m nadmorske visine.   Sva ta  uzvišenja ovom prostoru daju planinski karakter, no ako izuzmemo ista, možemo konstatirati da je to brdskoplaninski prostor gdje se nadmorska visina kreće od 186 m ( Mali tunel) do 478 m (Devetinsko brdo).  
<----  Pogled na Devetinsko polje.
Stijene, koje grade ovo zemljište su trošne  i neotporne prema vanjskim utjecajima, te lako podliježu raspadanju i spiranju, što stvara blage forme reljefa i dovodi do taloženja raspadnutog materijala u udubljenjima. Dno doline rijeke Bosne izgrađeno je od riječnog nanosa debljine od 8 do 10 metara, a na nekim mjestima se pojavljuju i raspadnute stijene sa okolnog pobrđa, odakle su ih nanijele i zatrpale vodene bujice. Površinski sloj ovoga prostora čini uglavnom ilovača pomiješana sa muljem i pijeskom, a debljina joj je oko 5 - 6 metara.
Ispod ovog sloja nalaze se debele naslage pijeska. U višim predjelima nalazi se zemlja sionica pomiješana sa oblutcima krečnjaka i drugih stijena, što navodi na zaključak da je dobar dio ove zemlje vulkanskog podrijetla. Ravničarski dio župe čini riječna dolina rijeke Bosne od stare škole Wäckterhausa[1] do Maloga tunela.  Ova dolina se mjestimično  širi  ili sužava i pravi Devetinsko, Globaričko, Miščićko i Tomićko polje. Po katastarskim nazivima parcela može se zaključiti da je dobar dio ovih površina bio močvaran pa su dobile ime „Bare“. Izgradnjom usko-tračnog kolosijeka i puštanje u promet 8. lipnja 1979. godine, a kasnije i normalnog kolosijeka 1947. godine, višak voda  je  iskopanim  kanalima  odveden  u rijeku Bosnu i na taj način  su  dobivene nove, vrlo plodne obradive površine. Pisati o reljefu ovih prostora i kotama u župi Globarica, a ne spomenuti kote u širem okruženju, svakako bi bila povijesna nepravda,  jer te kote su natopljene krvlju  Hrvata ovih prostora pa i župljana župe Globarica u daljoj i bližoj prošlosti. Pazarić (498 m), Crni vrh (571 m), Bandera (363 m), Gavranić (567 m), Martinski vis (945 m), Tutnjevac (859m), Goli brijeg (569 m), Bukovik (749 m), Vrančug (546 m), Varda (613 m), Kremen (464 m), Debelo brdo (449 m) su kote, koje pri spomenu izazivaju snažne osjećaje i vraćaju nas u minule teške i krvave dane hrvatskog naroda žepačkih prostora pa i župe Globarica. Kraj, koje one obrubljuju, povijesno je tlo, na kojem su se odigrali veliki i sudbonosni događaji za hrvatski narod ovoga kraja. Nadam se da ću smoći snage da i o tim događajima zapišem neku rečenicu, s jedinim ciljem, da se ne ponovi i  ne zaboravi.

Klimatske karakteristike kraja

<---- Zimska panorama Globarice 
Klimatske prilike ovog kraja  dobrim  dijelom  ovise  o geografskom položaju i lokalnim morfološkim  faktorima. Otvorenost prostora dolinom rijeke Bosne premaPanonskoj  niziji   uvjetovao je  utjecaj  kontinentalne  klime  na ovaj prostor.Ova otvorenost prema sjeveru ima značajan utjecaj na kolebanje temperatura tijekom godine, a donekle i na raspoređenost padalina. Stoga s pravom možemo kazati da župa Globarica i susjedne župe imaju umjerenokontinentalnu klimu  sa dosta pogodnim godišnjim dobima, te srednjom godišnjom   temperaturom od10,7şC,Najhladniji mjesec je siječanj, sa  prosječnom temperaturom od  - 2ş C, a najtopliji kolovoz sa temperaturom od 19,2ş C. U proljetnom periodu najpovoljnije su temperature u mjesecu  travnju 11,8ş Ci u svibnju, 15,6ş C.Ponekad  se događa da se u travnju  pojavljuju mrazevi, što ima nepovoljan utjecaj na voćarstvo kao granu privređivanja.Zbog relativno visokih temperatura, velikih isparavanja, u dolini rijeke Bosne su guste magle, koje se najčešće javljaju prije izlaska sunca i traju obično do  9 sati, a potom  naglo nestaju.   Tijekom godine padaline su ravnomjerno  raspoređene, sa izuzetkom  travnja i ožujka kada je količina padalina nešto veća  i kolovoza kada je najmanja. Prema količini padalina župa se nalazi u umjerenoj i dosta povoljnoj zoni vlažnosti ( 800 – 1200 mm na 1m[2]), što ima utjecaj na vegetaciju, zdravlje i zanimanja ljudi. Tijekom godine  oko 1630 sati grije Sunce i stvara uvjete za bujan biljni i životinjski svijet. Sa sjevera se javlja vjetar „sjeverac“, sjevernog i sjeveroistočnog pravca, a  sa juga vjetar  „južnjak“ u naroda zvani „jugovina“. Ponekad dostiže izuzetnu snagu, skida krovove sa stambenih i gospodarskih objekata, lomi grane stabala i donosi neprilike  usjevima i stanovništvu.

Vrste tla i vegetacija

<----Detalj iz Miščića  
Kako sam već rekao, stijene koje grade ovo zemljište trošne su i neotporne prema  vanjskim  utjecajima,  te  lako  podliježu   raspadanju  i  spiranju, što  stvara blage forme reljefa i dovodi do taloženja raspadnutog materijala u udubljenjima. Zahvaljujući spiranju i eroziji pedološki pokrivač je tanji u višim predjelima zbog odnosa bujica tijekom godine.  Niži predjeli su  debljeg pedološkog pokrivača i imaju tlo bogatije organskim tvarima, humusom. Taj sloj je, u stvari nanos voda iz viših predjela i po pravilu je plodan, rastresit i lak za obradu. Ispitivanja su pokazala da na ovom prostoru susrećemo nekoliko vrsta tla kao smonicu (veristol), u narodu poznatu kao sionicu. Ova vrsta zemlje je teška za obradu i sadrži dosta gline i 3-5 % humusa,  slabo je bazična   (6,7 – 8 PH.).  Pored ovoga tla u župi susrećemo nešto i pjeskovitog tla, te uz primjenu agrotehničkih mjera daje dosta solidne prinose. 

<---- Visoravan na Matijevića brdu
Pored ovoga tla susrećemo antropogena tla kojima su pridodana svojstva (izmijenjena) primjenom agrotehničkih mjera, oranjem i gnojenjem. To su poljoprivredne površine na kojima se uzgajaju žitarice i povrtlarske kulture. Po okolnim brežuljcima župe ranije su bili brojni voćnjaci i šljivici. Voće se sušilo na sobicama (sušarama), a najvećim dijelom pretvaralo u rakiju „šljivovicu“. U dalekoj prošlosti na ovim prostorima se uzgajala vrlo kvalitetna vinova loza, ali su ti nasadi naredbom turskih vlasti uništeni. U višim predjelima ovoga prostora preovladava bjelogorično drveće  bukve, hrasta i graba. Posebno se ističe kvalitetni hrast, koji je podesan za obradu i gradnju. Pošumljavanjem određenih površina pedesetih godina prošloga stoljeća, stvorene su za naše uvjete solidne površine i crnogoričnog drveća ariša, smreke, te crnog i bijelog bora. U dolini rijeke Bosne susrećemo topolu, vrbu, brijest i lipu.  Zbog smanjenja stočnog fonda, vegetacija je iz godine u godinu sve bujnija,  tako da susrećemo dosta ljekovitog bilja, koje je ranijih godina bilo pred istrebljenjem.
                                                                                                                                             

Hidrografija župe Globarica

<---- Vratolomski potok okovan ledom
Čitava župa, koja počinje Vratolomskim potokom, a završava Matinim potokom, ima formiranu vodnu mrežu, čije vode prihvaća rijeka Bosna i odvodi u rijeku Savu, a Sava u Crno more. Brojni izvori javljaju se na različitim visinama dolinskih strana i padina bregova, na krečnjačkim i nepropusnim stijenama. Svi vodotoci ovoga prostora su, izuzimajući rijeku Bosnu, kratki i ne baš bogati vodom. Vratolomski potok izvire u selu Brezici, kratkog je toka i ulijeva se u rijeku Bosnu u Vratolomu. Protičući kroz kratku, ali nepristupačnu dolinu,  u kojoj su  prema starim predajama  karavani izginuli, vratove polomili pa je prema toj narodnoj predaji  i ovaj potok dobio ime Vratolomski potok. Zapadno od ovoga potoka smjestilo se selo  Brezici.



<---- Bara zvana Jezero
Jezero na zaravni Jezero.Sjeverozapadno od ovog potoka na visoravni Jezero nalazi se bara zvana Jezero u kojoj egzistira vrlo bujan biljni i životinjski svijet. Iako se smjestilo  na samom vrhu visoravni nikada ne presuši, tako da  očuva svoju bujnu floru i faunu tijekom čitave godine. Posebano bujan život ova bara prezentira od početka proljeća do kraja jeseni. Tada susrećemo raznovrsne stanovnike pa i one ptice koje nisu stalni  stanovnici ove nepresušive bare. Ispod zaravni  Jezera, a sjeverno od Vratolomskog potoka, nalazi se izvor nazvan „Grab“, koji je bogat vodom.  Čitave  godine dotok vode u izgrađene rezervoare  je ujednačen. Mjerenja su pokazala da  ovaj izvor daje u jednoj minuti oko 35  l  vode. Tijekom najvećih sušnih perioda ovaj izvor nije nikada presušio. Isti je upotrijebljen za snabdijevanje pitkom vodom domaćinstava  sela Devetine i dijela Globarice. Višak vode iz ovoga vrela ulijeva se u rijeku Bosnu.Sjevernije od ovoga izvora nalazi se izvor Uševac i potočić, koji je  vrlo kratkog toka i ulijevao se u rijeku Bosnu. Također i ovaj izvor je iskorišten za snabdijevanje stanovništva Devetina pitkom vodom, tako je faktički kao potok prestao postojati.

<---- Borićki potok

 Kod stare škole “Wäkterhausa“u rijeku Bosnu ulijeva se  Borićki potok, čiji je izvor u Borićima, južno od  Devetinskog groblja. Vrlo kratkog  je toka i u  sušnim periodima prosto nestaje u poroznom zemljištu da bi se pojavio pri samom ušću u rijeku Bosnu.




<---- Papin potok
Papin potok izvire ispod Devetinskog brda  i skupa sa Borićkim potokom ulijevaju se u rijeku Bosnu. I ovaj potok je kao i  prethodni kratkog toka. Ime je dobio Papin potok po Peri Matijeviću, „Papi“ (Papa, nadimak) kroz čije imanje protiče. Tijekom vremenskih nepogoda ovi potoci naglo  nabujaju  noseći ogromne količine materijala sa oklonih strmina i najčešće naprave velike štete na gospodarskim imanjima stanovnika kroz čije parcele protiču. Već poslije nekoliko sati ove bujice se povuku i potok poprimi svoj uobičajeni izgled i količinu vode, ali ne i tok koji zna promijeniti svoje korito.


<---- Tuljak potok (litica na Tuljku )
Ispod Devetinskog  brda izvire  Tuljak potok ili, kako ga mještani zovu Ivičin potok. Na svom putu od izvora do ušća teče niz strmu Liticu, omiljeno kupalište i odmorište putnika namjernika i okupljalište starih ljudi  i mladeži sela Devetina. Svojim tokom prolazi kroz selo Devetine i ulijeva se u rijeku Bosnu. Pored ovog potoka iz  Devetina vodi pješačka staza, koja sa određenim usponima pravi prečac prema Devetinskom Brdu, Zalučju, Ceriju, Radunicama i dalje prema  Brankovićima. Ovaj  potok je nešto dužeg  toka i bogatiji vodom.    Ulijeva se u rijeku Bosnu. Svojom hladnom vodom  vrlo uspješno podmiruje potrebe mještana  sela. U jesenskom periodu, kada rodi voće, na njegovim obalama je druženje ljubitelja dobre kapljice uz „Veseli stroj“ (kazan za pečenje rakije) i pričanje dogodovština iz proteklih vremena umrlih i sadašnjih generacija. Tu se manifestira tradicionalna spremnost i duhovitost  ovih ljudi da se pošale  na svoj i tuđi račun. Sjete se onih, koji su volili veseli stroj i          prohujalih vremena kada je šljiva rađala.

<---- Lišnjak  potok
On nastaje od sliva više potoka i zato je i najbogatiji vodom u župi Globarica. Njega čine Lanišćki, Golubićki i Plandišćki potok. Njega pojačavaju mnogobrojna šumska vrela, te je izuzetno bistar i hladan. Dobili su nazive po parcelama ispod kojih izviru. S proljeća i jeseni još više ojača, noseći mnogo humusa i opalog lišća pa je najvjerojatnije po tome dobio naziv Lišnjak potok. Skakućući sa kamena na kamen pravi niz kaskada, koje čine izuzetno lijepu vizualnu sliku. Voda ovog potoka je hladna, jer   je rashlađuju mnogobrojni izvori, koji se ulijevaju u ovaj potok. Na  njegovim obalama nekada su pasla  stada ovaca i čula se pjesma i vika razdraganih pastira. U dalekoj prošlosti svojom snagom  je pokretao niz mlinčića, čije je kamenje mljelo žitarice i kamenu sol, koja je dopremana karavanama preko planine Ozren iz Tuzle. To potvrđuje naziv parcele „Mlinčići“, kroz koju protiče ovaj potok. Od jednog takvog mlinčića  do današnjih dana sačuvani su žrvnjevi i takozvano suvo mlinsko kolo, koji se čuvaju u obitelji pokojnog  Joze (Šime) Šimunovića iz Globarice. Danas nema mlinčića, nema stada, ali je ostao potok.

<---- Rid potok
 I ovaj potok nastaje od nekoliko izvora, koji se udruženi ulijevaju u rijeku Bosnu.  Kratkog su toka, svega nekoliko stotina metara. Zbog poroznosti tla ovaj potok kao i potok iz Repišta, koji teče pored globaričke crkve, vrlo često poniru ili su prekriveni bujnom vegetacijom i suhim lišćem. Pojavljuju  se neposredno prije utoka u rijeku Bosnu.






<----Majdanski potok (u proljeće)
 Majdanski potok nastaje od nekoliko izvora, koji se nalaze u Dugoj kosi. Protiče ispod parcele i kamenoloma Majdan. Vjerojatno  je da su i parcela i potok po ovom kamenolomu dobili ime. Na svom putu od izvora do ušća ovaj potok protiče i kroz staro srednjovjekovno  groblje Grebljice, zvano Vrtlić. Ono se smjestilo  na lijevoj obali Majdanskog potoka, neposredno pri ulasku u bosansku dolinu iznad kuće Ante Matijević, Brke. Ovaj potok je  domaće stanovništvo nazvalo još i Vrtlićki potok, jer je proticao kroz parcelu Vrtlić.



<---- Potok iza Repišta
Ovaj potok nastaje od dva manja izvora, koja se nalaze u šumi Zobište. Sastajući se kreću prema rijeci Bosni. Na svom putu povremeno poniru da bi se poslije nekoliko stotina metara ponovno pojavili.  Prolaze pored parcela Repišta pa je po njima i dobio naziv Potok iza Repišta. Protiče pored crkve i ulijeva se u rijeku Bosnu. Ni ovaj potok nije bogat vodom i dosta je kratkog toka.  U prošlosti je služio za napajanje stoke pri povratku sa ispaše.



<---- Matin potok
 Matin potok nastaje  u Kaljuži od nekoliko manjih izvorčića i čini granicu između sela Krušika i Miščića. Po  bogatstvu vode dosta je skromnih mogućnosti. Slu-žio je uglavnom za napajanje stoke. I  on po-vremeno  ponire zbog poroznosti i propustljivosti tla kroz koje teče. Ime je dobio vjerojatno po vlasniku neke od ovih parcela Mati pa je dodanas zadržao svoje izvorno ime Matin potok.




<---- Rijeka Bosna

 Svu vodu vodotoka ove župe prihvaća rijeka Bosna i odvodi u Savu. Bogata velikim brojem pritoka i ogromnim količinama vode  bila je vjekovima na usluzi stanovništva pokrećući teško vodeničko kamenje i meljući žitarice. Danas je bogati i neiscrpni rudnik građevinskog materijala, kamena, šljunka i pijeska. Osvježavana bistrim planinskim potocima i rijekama, ona je stanište raznovrsne ribe i ptica. Početkom jeseni i proljeća zna da nabuja i podivlja rušeći sve  pred sobom. Na njenim obalama raste topola, vrba, brijest i bagrem. Na  njenim obalama živi vidra, životinja, koja se hrani ribom ulovljenom u  rijeci Bosni.    

POLOŽAJ NASELJA STARA GLOBARICA

            Pogled ispod Blizne na staro selo Globaricu                   

Selo Stara Globarica, po kojemu je i župa dobila ime, smjestilo se sjeverno od današnje crkve iza Globaričkog brijega, uzvišenja Rakite
i uzvišenja Vidova glavica - groblje Miščići. Najveći broj kuća bio je lociran u blizini vode „Stubo”, koja se nalazila na samom putu u blizinikuća Šime /Jure / Šimunović, Ive Mostarca i Ante Markanović, zvanog Medin.To je bio i centar sela gdje su se seljani snabdijevali vodom, a domaćini okupljali neradnim danima i u večernjim satima na sijela i razgovore. Sjeverno od izvora nalazila se kuća Nikole i Dome Lozančićazvanih Mačlijeni i Šotre, a sjeveroistočno kuća Tadije i Ivice Marić.Južno od ovog izvora nalazile su se kuće Petra i Franje Pranjić. Zapadno od današnje crkve nalazila se kuća Mostarčeva, Ante i Jelene Šimunović, na čijoj je zemlji izgrađena današnja crkva. Nešto kasnije na ovaj lokalitet doselile su i obitelji Sović - Ribljakovi, a za vrijeme stare Jugoslavije i obitelj Ante Sović, zvanog Tunja. Obitelji Sović su doselile iz sela Brezje u kojem je ostalo još samo nekoliko kuća Ilije /
Joze - Jozuna / Sović, Joze /Tade/ Sović. Tridesetih godina prošlog stoljeća krenulo se sa gradnjom kuća i naseljavanje stanovništva iz Stare Globarice na novi lokalitet u dolinu rijeke Bosne uz uskotračnu prugu Brod - Sarajevo.Današnju župu Globarica čine tri naseljena mjesta: Devetine, Globarica i Miščići. 

Tragovi življenja na ovim prostorima

              Faksimil turskog poreznog teftera                                                  

Prvi pisani tragovi i spomen imena nekog od ovih selaspominje se daleke 1565. godine. Prema popisu Bosanskog sandžaka, u nahiji maglajskoj, daleke 1565. godine, u poreznim tefterima, spominjuse mnoga naseljena mjesta, među kojima i Devetine pod rednim
brojem 19. kao sitni vojni posjed sa doprinosom od 20.000 akči  (akča = tursko platežno sredstvo) 

Tragovi življenja na ovim prostorima sežu u vrlo daleku prošlost. Mnoga kazivanja i legende, prenošene s koljena na koljeno, govore da život ovdje ima duboke korijene. Ostaci življenja izsrednjovjekovnih i turskih vremena bila su na više lokaliteta kao: „Strana “ Mate Jozino-vića, „Bašča“-Joze Borića-”Crnog“,„Orašje” i, lokalitet ispod Miščićkog groblja „Strana“ Ilije Borića «Supe», „Modrice“ u Tomićima itd. Pose-bno interesantan lokalitet nalazi se na Devetinskom brdu. Na tom pro-storu nalaze se stećci, a jedan od njih je u današnjem groblju. Jedan od stećaka nalazi se kod stare škole u Devetinama,čije je otkopavanje iz zemlje vršio Jozo /Niko/ Matijević zvani Đanka. Znatan broj stećaka nalazi se na lokalitetu „Pazarić“. Smatra se da su ovi stećci još iz vreme -na starih Ilira. Još od najstarijih vremena kršćani su imali i originalan iautentičan način pokapanja svojih mrtvih. Pod utjecajem kršćanstva,ali i slijedeći stare običaje svojih predaka, na grobove su stavljali stećke(sljemnice, biljege, kamene - narodni nazivi). Ovi stećci se javljajupojedinačno i u nekropolama. Na stećcima su najčešće motivi Sunca, muža, žene, ptice, scene iz lova ili pak biljni motivi. Međutim, na ovim stećcima ne susrećemo takvu motive i ornamentiku već obično grubo klesano kamenje najčešće od kamena krečnjaka. Ovi spomenici datiraju uglavnom s početka srednjega vijeka, ali
nepostojanje simbolike na njima jasno govori o napretku civilizacije
i kulturi življenja stanovništva ovog podneblja i vremena. Nedomaćinskim odnosom vlasti u SFR Jugoslaviji i lošeg odnosa domaćeg stanovništva prema tim lokalitetima i spomenicima kulture, te zuba vremena, prouzročio je devastaciju istih. Veliki broj ih je oštećen, polupan i korišten za pravljenje vapna / kreča / za potrebe domaćeg stanovništva. Zbog nebrige vlasti i neodgovornog odnosa pojedinaca ovim spomenicima kulture na našem prostoru nanesene su velike i nenadoknadive štete.
Malo je dostupno pisanih tragova iz daleke prošlosti o postojanju
ovih sela, mada na ovim lokalitetima postoje tragovi življenja još iz
neolitskog vremena. Svi ti arheološki tragovi nisu dovoljno ispitani, pa
se sa sigurnošću i ne može govoriti o starosti ovih naseobina. Uglavnom sve se temelji na pretpostavkama, legendama i pričama, koje djelomično imaju i uporišta u slučajnim arheološkim iskopinama.O tim legendama će biti nešto više riječi u posebnom poglavlju ove publikacije. Što kažu dostupna pisana vrela, to ćemo pokušati u granicama svojih mogućnosti istražiti. Listajući stare spise i matice zaključujemo da su na prostoru ovihsela živjele obitelji s ovim  prezimenima: Bevanda, Borić, Čustonjić, Dunđer, Jozinović, Lovrić, Lučić, Marić, Markanović, Matijević, Miličević,Mostarac, Nikolić, Pranjić, Šimunović. Uslijed migracije stanovništva na ove prostore su doselile obitelji s prezimenima: Bošnjak, Dojmi, Jozić, Kresić, Lozančić, Lukačev, Sovići Šimić. Prema pripovijedanju starih stanovnika ove obitelji doseliše na ove prostore iz Hercegovine: Ljubuški, Posušje, Konjic, Tomislavgrad i Mostar. Ta prezimena i danas susrećemo u Hercegovini, a pojedini nadgrobni spomenici rađeni su od kamena, kojega nema na našim prostorima, i oni nas upućuju da su doneseni u 19. stoljeću iz Hercegovine.Jedno od najstarijih prezimena, koje susrećemo u pisanim vrelima, (Matica umrlih za 1775. godinu) je prezime Šimunović i stoga se može zaključiti  da su oni možda starosjedioci ovih prostora. Po pričanju starih ljudi, rođenih 1900. godine, ove obitelji prvo se nastaniše iza Blizne pored rijeke Rujnice. Jedan od predaka Šimunovića, izvjesni Tadija Šimunović, kupio je parcelu „Duga kosa“ površine od 512,80 dunumaod Hanife Mahmutbega, Merjane Širbegović i Saliha Mulalića iz Maglaj te Reufbega Efendića iz Gradačca. Po ulasku Austrougarske u Bosnu i Hercegovinu istu parcelu uknjižio je na sebe, o čemu svjedoči „ŠUMSKA TAPIJA“ izdana od strane Zemaljske vladeu Sarajevu, 3. veljače 1887.godine

                 ,,Šumarska Tapija,,

                                                 Prema pričama,prenošenim s koljena na koljeno, ove obitelji vuku korijene uglavnomiz Hercegovine,oko- lice Mostara i Konjica Imotsklog i Ljubu-škog.Udolini Neretvice i danas živi nekoliko obitelji prezimena Šimunović. Kao potvrda ovakvim tvrdnjama govori činjenicada u župi Solakova Kula,filijalna crkva Bare, susrećemo na desetinu obitelji, koji nose prezime Šimunović.

                                                        Izvod iz matične knjige vjenčani iz 1901godine

IZ DALEKE PROŠLOSTI KRAJA I ŽUPE

IZ DALEKE PROŠLOSTI KRAJA I ŽUPE

 

Prapovijesno doba 

     Paleolitsko  doba nije ostavilo vidljive tragove u Bosni  i Hercegovini. Što je razlog da se ti tragovi ne nalaze, teško je dokučiti. Ili ti tragovi do danas nisu otkriveni, ili geološke i klimatske prilike u ono doba nisu pogodovale da se tadašnji čovjek skloni u takve nastanbe i pećine. Činjenica  je da je  Bosna bogata pećinama, ali u njima do danas nisu  pronađeni tragovi ljudskog življenja iz paleolitskog doba. 

Neoilitsko doba

    Nastupanjem neolitskog doba u Bosni susrećemo čovjeka na razmjerno visokom društvenom i kulturnom stupnju življenja, koji su pogodovali njegovom razvoju i opstanku. Neolitski čovjek se već bavio primitivnim ratarstvom, obrađujući praporasto tlo, koje se kao talog nagomilavalo po dolinama i nizinama pored potoka i rijeka. Upravo na tim prostorima  nicala su naselja  kao što su Butimir, Donji Klakari kod Bosanskog Broda, Novi Šeher itd. Od ova tri naselja najstarije je u Donjim Klakarima, koje ide u prvu polovicu IV. milenija prije Krista. Mlađe  je Novi Šeher, a najmlađe je Butimir kod Sarajeva. Nešto više pozornosti dat ću naseobini u Novom Šeheru, koje je istraživao Tomo Dragičević, čije izvješče o pokusnom prekopavanju 1896. prenosim u fragmentima. 

Nalazišta iz neolitičkog doba na Kraljevinama kod Novog Šehera

 

    „Kad sam minule godine, 1896. u zvaničnom poslu bio na putu iz Novog Šehera u Mladoševicu, zapnu mi oči za iverje od kamena, koje je ležalo u jednom jarku pokraj ceste“, piše Tomo Dragičević.

    „Pokupim i razgledam te iverke i odmah pomislim da bi tu mogla biti kakva naseobina iz predhistorijskog doba. Poslije nekoliko dana otiđem opet na to mjesto pa, uz pomoć jednog seljaka, zakopam ondje nekijeh 60 cm duboko u zemlju. Tom prilikom opazim da se tu nalazi mnogo iveraka od kamena hrbina od ilovskog posuđa, koje je građeno prostom rukom. Našao sam pri tom kopanju još nekoliko komada pokvarene alatke od kamena. Sve  nađene stvari poslao sam u Zemaljski muzej u Sarajevo, s tom primjedbom da bi se na ovom mjestu, po mom mišljenju, mogle naći kojekakve stvari iz kamenog doba. Slavno ravnateljstvo bos. herc. Zemaljskog muzeja poslalo mi je 20 for. da ih upotrijebim za prekopavanje ovog mjesta.

    Ja sam odmah dao prekopavati i posao je ispao dobro za rukom, jer se na površini od 70 četvornih metara nađoše ove stvari:

Strjelice, osobito lijepo izrađene; našlo ih se 10 sasvijem čitavih i 11 više-manje nezgotovljenih ili pokvarenih pri radnji. Skoro sve imaju držak sa kukama. Slika 1.,1/1 naravne veličine, pokazuje veći tip od rožnjaka, sl. 2. 1/1 nar.vel.., manji tip od jaspisa.

Strugalica našlo se nešto više; od široke vrste, sl.3.,1/1 nar.vel., našlo se 26 a od kratke samo 5 komada. Načinjene su od jaspisa, rožnjaka i kremena. Najmanje se je našlo pila, sl.4 1/1 nar. vel., i svrdlića sl. 5.; od pšrve vrste se našlo 4 a od druge 12 komada- većinom su izrađeni od jaspisa. Da se je to oruđe izrađivalo upravo na ovom mjestu, svjedoče nam 20 komada nezgotovljenih sjekira i 20 dlijeta.

    Ovi su komadi  na sasvijem prost način isklesani te ne pokazuju nikakva tragakakvom glađenju ( poliranju ). Oruđe  je prigotovljeno od vapnenog i sivog škriljevca ( grauer Kieselschiefer). Većina zgotovljenog oruđa pokazuje tragove mnoge upotrebe. Od uglađenog oruđa sa rupom našli su se komadi jednog čekića i jednog kesera  (Hammeraxt).

    Od drugog oruđa,koje je većim dijelom moglo služiti za izrađivanje kamena, našlo se je okruglijeh i šiljastijeh tučaka, isto tako i brusova i gladilica od raznog materijala u velikoj množini.

    Na koncu valja  da spomenem, da se je u kulturnom sloju našlo u priličnoj množini raznijeh otpadaka, iverja i razbijenih komada od glađenog i neglađenog oruđa; našlo se također mnogo takozvanijeh nukleja u prilično velikim eksemplarima.

    Što se tiče hrbina od lonaca, mogu da rečem, da se na žalost nije našao ni jedan čitav lonac, ali naprotiv, bilo je mnogo hrbina od zdjela i lonaca, no samo rijetko sa dršcima.

Od našaranijeh hrbina našlo se je samo 8 komada. Sl.11. i 12., 1/1  nar. vel., pokazuju ornamenat u obliku vrpce. Posuđe je građeno prostom rukom; u glini se nalaze komadići od vapnenca. Od drugog zemljenog posuđa našlo se je : jedna noga od zdjelice građene od crne gline, 4 utega i 2 razbijene kugle.

Your browser may not support display of this image. Your browser may not support display of this image. Iz priloženih nacrta  (slika 17. i 18.) vidi se da je prvo nalazište na jednom brijegu, te bi rekao, da  je tu bila predhistorijska utvrda. Još se i sada, doduše, dosta slabo raspozna-je nasip zemlje u obliku šarampova.

      Od prvog mjesta, koje se zove prosto „guvno“ ( neki ga zovu „Kraljičino guvno“)  prostiru se njive nizbrdice prema  Novom Šeheru, koje je selo odavle jedva četvrt sata hoda. Te njive se zovu „Kraljevine“.

Idući putem pokraj tih njiva prema Novom Šeheru našao sam na površini u grabi i po njivama ovdje ondje po koju kamenu alatku; a i ljudi su mi pripovijedali, da se po „Kraljevinama“ izorava po koja alatka i mnogo kamenje. S „Kraljičina guvna „ jedno (600-700) koraka prema Novom Šeheru, dao sam na, „Kraljevinama“ a u njivi Emina Mulabega Spahića, kopati na jednom mjestu, po prilici za jedan metar duboko, te sam i na tom mjestu našao priličan broj raznovrsnih alatki, pa baš i ono najljepše dlijeto.1

Your browser may not support display of this image.           Prema izvješću  spome-nutog Glasnika IX. iz 1897., str. 161. - 168.  konstatira se da je novošeherski kraj obilat predmetima iz neolitskog doba. Slična nalazišta iz tog perioda uočena su u Ponijevu  „Gajevi“ i njiva „Čustuša“,vlasništvo Mare  Kujadin. Također na lokalitetu „Orašac“ i „Obala“,  a na međi Matina i Ozimica više kuće Joze Britvara bila je po svoj prilici neka utvrda. Sve što je istraživano, istraživano je od strane Tome Dragičevića i to prije 100 i više godina. Naknadna istraživanja nisu vršena, te ovi lokaliteti nisu detaljno pretraženi.

Your browser may not support display of this image.  
 
 
 
 

Jedna od krečana u kojima su završavali spomenici kulture 

SREDNJOVJEKOVNA BOSANSKA KULTURA

     Kao što sam već rekao, bogata ali i nedovoljno istražena nalazišta iz prapovijesnog doba govore da su današnji žepački prostori bili naseljeni.  Nešto više pozornosti dat ću našim prostorima,  koji su u okviru župe Globarica ili neposredno uz nju.

Pazarićka nekropola

    Pazarićka nekropola se nalazi na jako izduženom grebenu, uzvišenja koje ispunjava prostor između doline rijeke Bosne i doline rijeke Liješnice. Ovaj lokalitet pripada selu Komšići. Spomenici se nalaze na tri zasebna položaja, stvorena na proširenim dijelovima grebena i na rastojanju od oko 60 - 70 metara. Polazeći od sjevera  prema jugu, od ušća rijeke Liješnice nala zi se:

Prvi položaj

    Šezdesetih godina prošlog stoljeća, uočena su dva spomenika oko 1,5 m dužine, grubo otesani od kamena breča, koja je na ovom lokalitetu zagasito-crvene nijanse. Također je pronađeno nekoliko manjih ploča od sivkastog pješčara. Čitav ovaj lokalitet je zarastao u šikaru pa bez detaljnog čišćenja i pretrage nije moguće imati pravi uvid u broj takvih nadgrobnih spomenika.

Drugi položaj

    Nalazi se  prema jugozapadu, koji je također obrastao u gusto raslinje. Na ovom lokalitetu su uočena 4 nadgrobna kamena dužine oko 1,5 metra i 2 ploče dužine oko 1 m, te nekoliko ( desetak ) manjih ploča napravljenih od pješčara.

Treći položaj

    On se nalazi pod šumom i vlasništvo je I. Markanovića. I na ovom  lokalitetu uočena su tri nadgrobna kamena i tri ploče, te više manjih ploča rađenih od kamena pješčara. Pošto ovaj lokalitet nikada nije otkopavan niti istraživan, uočljivo je da su neki od nadgrobnih spomenika duboko utonuli u zemlju i zatrpani stoljetnim humusom. Kao cjelina smatra se da je ova nekropola na Pazariću  srednjovjekovno seosko groblje, a njegova tri ili četiri položaja, mogu biti obiteljska, rodovska ili tri-četiri seoska roda, koji su mogli živjeti i u zaseocima istoga sela.

    Prema  oblicima spomenika može  se približno odrediti vrijeme sahrane  kraj 14. i 15. vijeka. Male ploče od pješčara su spomenici nad grobovima nastalim poslije dolaska Turaka, pa sve do 18. stoljeća. Zbog nebrige države mnogi spomenici su dobrim dijelom devastirani, polupani od strane tragača zlata ili potragom ljudi za građevinskim materijalom.  

Kužno groblje u polju Modrice

    Na polju Modrice u selu Tomići nalazi se nekropola Kužno groblje. Smjestilo se na lijevoj obali rijeke Bosne, pored puta Maglaj Globarica. Šezdesetih godina pronađene su veće i manje ploče kao obilježja nad starim grobovima. U istom groblju se nalaze grobovi pod nišanima, i ako najstariji ljudi ne pamte da se  na ovom lokalitetu vršilo sahranjivanje umrlih. Za pretpostaviti je da su ova obilježja nadgrobne ploče vezane za period srednjovjekovne bosanske države, prije dolaska Turaka. Pretpostavka  je da je ovo groblje  služilo za pokapanja ljudi iz jednog naseljenog mjesta, koji su bili različitih običaja i konfesija.

Your browser may not support display of this image.

Srednjovjekovno groblje Modrice u Tomićima

    Na današnjem mjesnom groblju u Tomićima možemo pronaći takvih manjih i većih ploča sa uklesanim križem i u većini slučajeva križem okrenutim prema zemlji. Za pretpostaviti je da su stanovnici kršćani zbog torture bili prisiljeni te križeve okretati ka zemlji kako ne bi bili obeščašćeni.  Gotovo isti slučaj je sa križevima na rimokatoličkom mjesnom groblju u Visu na obroncima planine Ozren. Na tom groblju nalazi se, vjerojatno, najstariji nadgrobni spomenik sa koga se može pročitati pisana poruka napisana bosančicom.

    Na području današnje KO. Globarica nalazi se nekoliko lokaliteta sa ostacima srednjovjekovnih nekropola, koje nikada nisu istraživane, a koje zaslužuju da se spomenu i ne zaborave.

    -   Jozinovića strana -  staro groblje, Humka na Palučku, Staro groblje „Orašje“, Brijeg u Starim Globaricama, Staro groblje- Grebljice, Borića strana – Miščići, Raskršća na Devetinskom brdu – Matijevića brdo, Sjenokosi na Devetinskom brdu, Gradina

Prva dva groblja pripadaju selu koje je također tokom srednjovjekovne bosanske države najvjerojatnije zvalo Globarice, dok zadnja dva groblja su pripadala nekom drugom selu, koje  se nalazilo na Devetinskom brdu – čije pravo ime danas nije poznato. 
 
 

Lokalitet Jozinovića strana – groblje

Your browser may not support display of this image.     Ovaj lokalitet je smješten na podnožje  Devetinskog brda u selu Devetinama. Poslije Drugog svjetskog rata (1945.) na tom lokalitetu je bilo na desetine nadgrobnih spomenika rađenih od pješčara kamena. Također je bilo i manjih nadgrobnih ploča, ali bez natpisa. Nebrigom državne vlasti, i nemarnim odnosom domaćeg stanovništva, ovo groblje je devastirano i još se samo u glavama starijih ljudi zna da je tu postojalo groblje. Kiše i bujice, nanošenjem materijala, poravnale su grobove, a nadgrobni spomenici  su polupani ili su pak dospjeli pod zemlju. U pisanim vrelima nisam našao da je ova nekropola negdje registrirana, a o otkopavanju i istraživanju  ovog lokaliteta nema ni govora. 

Lokalitet ispod Vinograda – groblje

Your browser may not support display of this image.

    Još jedno groblje se smješteno je u Devetinama, sjeverno od kući Tadije / Antice / Lučića. Ovo  groblje je bilo sa desetak nadgrobnih spomenika u obliku nišana. Ni na ovom groblju stanovnici ne znaju kada se sahranjivalo. Ovaj lokalitet  je devastiran, spomenici, porušeni ili su pak dospjeli pod zemlju. Osamdesetogodišnjaci pričaju gdje se smjestilo ovo vrlo staro groblje o kojemu se i danas postoje anegdote i dosjetke. 
 

Humka na Palučku,

Your browser may not support display of this image.     Humka na Palučku je lokalitet koji je smješten nekoliko sto-tina metara od ušća potoka Lišnjaka - Palučkog potoka u rijeku Bosnu. To  je uzvišeni prostor, a spo-menici, koji su već šezdesetih godina bili polupani, nalazili su se na nižoj humci, promjera oko 15 metara.  Na tom lokali-tetu bilo je svega 6 - 8 velikih spomenika od kamena krečnjaka, a uništio ih je vlasnik spomenutog zemljišta. Tu su nađeni i grobovi. Izvjesno  je da je ovo groblje neke vlastelinske obitelji iz 14. ili 15. stoljeća. Zanimljivo je još znati, da središnji i južni dio  uzvišenog  prostora na lijevoj obali Palučka potoka ima tragova i jednog prahistorijskog naselja, ali na žalost, na ovome lokalitetu nikakva istraživanja nisu vršena. 

Staro groblje – Grebljice 

Your browser may not support display of this image.    Ova  lokacija pripa-da rubu doline rijeke  Bosne na povišenom prostoru, koji je stara riječna terasa. Na položaju lijevo od ušća u dolinu maloga poto-ka,zvanog Vrtlićki potok (Majdanski potok), pronađeni su se pri iskopima zemlje grobovi. Na tom lokalitetu pedesetih godina prošlog stoljeća  (1953.) pronađeni su tragovi polupanih spomenika. Teško je sa sigurnošću govoriti o njihovim oblicima, jer pored ostataka od nešto većih ploča, postojali su komadi od krečnjaka kamena, koji možda potiču  od sanduka. Na istom lokalitetu uočeni su tragovi malih ploča, od krečnjaka  i od pješčara kamena, koga na ovom lokalitetu ima u izobilju. Na istom lokalitetu poslije Drugog svjetskog rata uočeni su komadi nadgrobnih spomenika, koji su po obliku očito bili nišani.

Your browser may not support display of this image. Orašje  srednjovjekovna nekropola sa zatrpanim spomenicima 

Your browser may not support display of this image.    Iz svega ovoga može se zaključiti da su ovdje čuvani tragovi naselja iz srednjovjekovne Bosne. Neprestana  sahranjivanja iz epohe u epohu na istoj lokaciji govori da je seosko stanovništvo preživjelo gospodarske i povijesne lomove. Pridošlice sa novim vjerskim obilježjima obično su sahranjivane na istom lokalitetu. To se osobito dešavalo poslije islamizacije stanovništva. 

Lokalitet Orašje 

    Ovaj lokalitet se smjestio ispod stijene zvane Hrid kod naroda poznat kao Rid. Na ovome lokalitetu, sve do izgradnje drugog kolosijeka Doboj – Zenica, nalazilo se groblje prepuno nadgrobnih spomenika. Dio ovog lokaliteta uništen je 1947. godine za vrijeme izgradnje Omladinske pruge Šamac - Sarajevo. Naime, na tom lokalitetu izgrađena je ambulanta za potrebe graditelja,  omladine, koja je gradila prugu Šamac - Sarajevo. Drugi dio groblja je uništen naguravanjem zemlje na humke ovoga nalazišta 1987. godine, pri izgradnji drugog kolosijeka Doboj-Zenica. Nebrigom  vlast ovaj lokalitet najvećim dijelom je dospio duboko pod zemlju (5-10m) i vrijedno ga je barem spomenuti da se ne zaboravi radi eventualnih istraživanja.

Your browser may not support display of this image.

Lokalitet Globarički brijeg

  

      Na području dijela sela, koje danas zovu Stare Globarice, nalazi se lokacija Globarički brijeg sa starim grobljem. Njegov položaj je plato na najnižem dijelu uskog grebena, što se iz doline uzdiže prema visiji.

     Preko ovog položaja je trag usječene trase od jednog starog, vjerojatno karavanskog puta, jer isti nema širinu kolske staze. Na ovome lokalitetu spomenici su građeni od krečnjaka kamena, a 1968. godine nađeni su sa obje strane trase starog puta 9 većih mramora od kojih su većina obijanjem izgubili oblik, pa liče na amorfno kamenje. Dužina im je oko 120 cm i utonuli su u zemlju i šiblje. Na ovom lokalitetu nađeno je 14 manjih i

masivnijih ploča, a na sjeveroistočnom dijelu lokacije postoje ostaci bar desetak oštećenih nišana. Kako je ovaj lokalitet zarastao u šikaru, za  pretpostaviti je kako spomenika ima znatno više.

Na  ovom lokalitetu kao i na Starom groblju - Grebljicama, što je sasvim razumljivo, susrećemo ostatke nadgrobnih ploča i nišana. Pojava da jedno selo ima dva groblja nije usamljena, a uzroka može biti više. I ovaj lokalitet pripada srednjovjekovnoj Bosni.

Your browser may not support display of this image.     Zanimljivo je spomenuti pažnju i na seoska stara predanja o ovim grobljima. Ta predanja ne vezuju porijeklo sadašnjeg stanovništva za ova  groblja. Na temelju kazivanja pokojnog Joze (Šime) Šimunovića u periodu od 1915. pa sve do 1945. godine znali su se obrisi pojedinih grobova, te pojava ostataka skeleta, koje je vodena bujica otkopavala. Gubeći osjećaj za potrebu očuvanja ovih lokaliteta, nebriga države i nemar domaćeg stanovništva doveo je do brisanja i uništenja tragova življenja na ovim lokalitetima. 

Lokalitet Čimen 

    Misli se da je najstarije selo i groblje vezano za položaj zvani „Čimen“,ili „Čimeni“,  gdje se u zemlji nalaze tragovi kućišta, a u neposrednoj blizini je i groblje. Nikada i nikome nije palo na pamet da otpočne istraživanja na ovim lokalitetima, tako da bujice, nebriga mještana i države svakodnevno utječu  devastiranje ovih vrlo značajnih nalazišta u ovaj kraj. 

Raskrižje - Devetinsko brdo

Your browser may not support display of this image.     Na južnom kraju Devetinskog brda je pri-jevoj zvani Raskrižje, gdje je 1972. godine  proširivan seoski put kojom prilikom je  zahvaćeno srednjovje-kovno groblje. Razoreni su brojni grobovi a njihove kosti nepažnjom razbacane i ugrađene u ovaj seoski put. Poslije toga  desetine velikih spo-menika je jednostavno polupano i ugrađeno u novi put, iako se  u neposrednoj blizini nalazi kamenolom sa istom vrstom krečnjaka. I ovo nas upućuje na nebriga društva za očuvanjem vrijednih spomenika srednjovjekovne bosanske kulture. 

Your browser may not support display of this image.     Idući južno od Raskrižja oko 1 km preko kose, koja se spušta prema dolini rijeke Bosne, nalazi se prostran plato, zvani Sjenokosi, a na njegovoj južnoj strani nalazi se 11 spomenika od krečnjaka kamena.Ovo kame-nje je pomjerano od strane vlasnika, koji je obrađivao ovu zaravan. Vidljivo je da su i ovi spomenici građeni od istog kamena krečnjaka kao i oni, koji se nalazi na Devetinskom brdu. Neki spomenici su razbijeni, a od nekih se nalaze samo ostaci. Očito je ovdje „običaj“ uništavanja starinskih mramora, što je opet, velika šteta,  jer ovaj kraj ostaje bez vrijednih dokumenata o svojoj povijesti.          

Your browser may not support display of this image.       Your browser may not support display of this image.

Ostaci polupanih nadgrobnih srednjovjekovnih spomenika

Gradina

     Idući  od juga prema sjeveru, na lijevoj obali rijeke Bosne, iznad doline u selu Devetinama, smjestilo se najvjerojatnije naselje Gradina. Ovo naselje je otkriveno i popisano kao nalazište 1965. godine, mada je već tada bilo u dosta jadnom stanju. Strmi i nepristupačni teren prouzročio  je ispiranje velikog kulturnog dijela ove gradine. Zbog krčenja šuma i nekontrolirane djelatnosti samog čovjeka rezultirala  je devastacijom ovoga objekta, koji je samo registriran i nikada nije ispitan. Na zapadnoj, prilaznoj srani, 1965. godine mogli su se naći vrlo rijetki fragmenti keramike, koja prema fakturi, ručnoj izradi i mišljenju arheologa predstavlja prahistorijsku građu kasnog brončanog ili ranog željeznog doba. Isti ti ulomci nalaze se u  Arheološkom muzeju u Doboju.

Your browser may not support display of this image.

           
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Ostaci Gradine kod groblja u Devetinama

    Your browser may not support display of this image.  
 
 
 

Skelet ljudskih ostataka pronađenih pri proširivanju puta Devetinsko brdo Radunice 

Pored nekropola postoji još jedna vrsta pomoćnih historijskih izvora, koji mogu dopuniti skromna saznanja o prošlosti ovih krajeva iz vremena srednjo-vjekovne bosanske države. Treba, ipak, znati  da će prikupljanjem malog broja toponima i hidronima mnoge stvari biti  jasnije i pomoći će rasvjetljavanju nedovoljno osvijetljene povijesti ovoga podneblja.

Spomenut ću nekoliko naziva, koji sami za sebe govore, samo ih treba analizirati i razumjeti.

Zgon, mali zgon, veliki zgon, označava obvezu rada, kuluka, koji kmet duguje feudalcu, vlastelinu kao vlasniku njive.

Zgon ponekad znači uži pojas zemljišta između dvije njive ili mjesto gdje se dogone ovce; (tor, obor).

Stup, stupac, stupčić, stubo, stupina (sela), označava naziv srednjovjekovne njive i potiče od srednjovjekovne riječi „stopa“ jer su srednjovjekovne njive stopama mjerene.

Hambari su u zemlju ukopane žitne jame, koje su po iskopavanju dobro grijane i pečene da bi im zidovi bili vrlo čvrsti i zato ih nalazimo u dobro očuvanom stanju. Dakle, to je spremište u kojemu se čuva žito, gospodarska zgrada za držanje žitarica poslije žetve ili žitnica.

Hambarište je parcela na kojoj je bio podignut hambar.

Hambarina je velika jama u obliku amfore, usječena u suho i mekano tlo (prvenstveno pješčanik ili prapor); od IV. do VI. stoljeća služi kao skladište žita. (Hrvatski enciklopedijski rječnik)

Gumna su povišena mjesta izložena vjetru radi vršidbe žitarica, koje su obično volovi gazili, a potom vijani na vjetru radi odvajanja pljeve od žita.

Krčevine su parcele koje su nastale krčenjem šuma radi stvaranjem obradivih površina.

Vinograd – vinogradine, vinac, vinište, podvinište, podvino su brjegovi na kojima se u vrijeme srednjovjekovne Bosne uzgajala vinova loza kao značajna kultura.

Dolaskom Turaka u BiH 1464. godine ti nasadi vinove loze su uništeni, a uzgoj vinove loze strogo zabranjen, jer Kur'han brani proizvodnju i konzumiranje  alkohola. Uništeni su vinogradi, ali nisu uništena imena zemljišnih parcela i   zadržala su se do današnjih dana.

Gradine su srednjovjekovne utvrde koje su služile za stanovanje i obranu, ostatak grada, zamka ili građevine za stanovanje obrane, pretpovijesno utvrđenje smješteno na veoma važnoj obrambenoj točki, srednjovjekovni kaštel ili njegovi ostaci.

Selišta - selište  je pustopoljina, mjesto gdje je nekada bilo selo, atar2, ono što u obliku livada, pašnjaka pripada jednom selu.

Kućerine je mjesto vezano za nekakvu veliku kuću, ružna, nezgrapna, neugledni objekti ili površine

Ovčarnica  je mjesto, njiva gdje su bili torovi i zatvarala se stada ovaca .

Mlinčići- parcela na kojoj su bili izgrađeni mlinovi potočari za mljevenje žitarica i kamene soli; mlin na vodeni pogon.

Palučak je prirodno, obično neuređeno mjesto pogodno za pristajanje splavi ili manjih skela na rijeci, riječna dolina

Gromila – gomila, bacati na gromilu.

Hrid- visoka, strma, kamena gromada, stijena koja strši.

Luka  je vlažna, riječna dolina, zemlja za obradu.

Vratolom, vratoloman,  vrlo opasan, pogibeljan, teško prohodan put.

Pazar (ić)  mjesto pod otvorenim nebom gdje se obavljala trgovina, kupovina i prodaja.

Gušter je gmaz a , Gušterovac je mjesto, patcela gdje ima mnogo gmazova